Pon 26.10.2020
„Glavom kroz zid“ je knjiga o hrabrosti da čovek bude ono što jeste a ne ono što bi drugi želeli...
VREME | BR 1106 | 15. MART 2012.
KULTURA Koncert
Jesen u prahu
dragan kremer
Zoran Predin & Matija Dedić, KNU, Beograd, 8. III 2012.
Nisam jedini pred kojim je Ivan Goran Bregović - najveći rok-pjesnik
naših naroda & narodnosti - ranih '80-ih nezvanično priznavao da od
domaćih novotalasnih sastava najviše ceni Lačni Franz (dalje: LF), e
da bi malo zatim u intervjuima tvrdio (ne citiram) kako nije blesav da
pravi muziku samo za neke tamo studente kao LF. Tada beše nepredvidivo
da će Zoran Predin - pevač, glavni autor i vođa LF - ikad obraditi
neku numeru Bijelog dugmeta, a primere kao gađane njegovom Cigani v
prahu uvesti u hram-srpske-kulture. I da to uopšte neće zvučati loše;
naprotiv.
Posle 15 godina obustavivši svoje valentinovske koncerte u Ljubljani,
Predin osvajanje novih termina, teritorija i slušalaca nastavlja u
skladu s aktuelnim albumom Tragovi u sjeti (2011, Aquarius,
Hrvatska/Menart, Srbija), plodom ravnopravne saradnje sa
džez-pijanistom Matijom Dedićem iz Zagreba. Vrsta ovog izdanja (obrade
uglavnom veoma poznatih pesama jugoslovenske popularne muzike) uopšte
nije iznenađujuća budući je Zoran svoju raznovrsnu solo-karijeru rado
šarao verzijama tuđih (ali ne ex-YU) numera mnogih stilova i
nekomercijalnih statusa. Sadržaj tj. izbor Tragova... možda jeste
mnogima neočekivan (TV-songovi, rok/pop-balade... Jugoslavije '70-ih i
'80-ih prošlog veka), ali autoru Predinovog kalibra teško da se posle
stotina objavljenih pesama može prigovoriti npr. pokušaj
komercijalizacije kad tumači numere zajedničke mladosti i ličnih
preloma.
Najlepše iznenađenje ovog diskografskog i koncertnog programa međutim
počiva u hrabrom, čistom i kreativnom postupku obrađivanja - samo
glasom i koncertnim klavirom. Posle Arsena Dedića, naravno, to se
na-ovim-prostorima nisu usudili ni razglašeni vokalisti kao Z. Čolić,
a evo sad dosledno rade vodeći kantautori (i navodno slabi pevači)
Predin te (isključivo na sopstvenom materijalu) Balašević, ujedno i
ovdašnje preteče sve popularnije stand-up komedije.
Cena takvog pristupa je ograničavanje na manje, akustične sale
pozorišnog i 'klasičarskog' tipa, pod uslovom da raspolažu
odgovarajućim klavirom. Tako je prosedi šarmer Predin za 8. mart
zaposeo koncertnu dvoranu KNU/Kolarčevog narodnog univerziteta (oko
800 posetilaca, ulaznice 1.200-1.700d.). Kao i CD Tragovi... ovaj
nastup setno su uokvirili Još jedan prođe dan i A sad adio,
špic-songovi masovno omiljenih YU-serija iz takođe zlatnog doba JRT i
beogradske TV-produkcije (Pozorište u kući; Vruć vetar), a protkali
Zoranovi ni previše česti niti dugi monolozi, već redovno s poentom
kakva mu je manjkala u Novom talasu. Neosporna duhovitost uspešno je
nosila i konferanse na tragu lascivnosti još uvek živućeg und
nastupajućeg Stjepana Đimija Stanića, kao što se upliv šansone osetio
mnogo jače nego samo u Galeb i ja (Z. Runjić-T. Zuppa via Oliver
Dragojević), ili Tvoje nježne godine Matijinog oca Arsena Dedića, s
kojim Predin ima višestruke stare saradnje.
Još jedno, veoma prijatno iznenađenje je jasno primetan napredak
Predinove vokalne tehnike, u interpretaciji obogaćen i njegovim
iskustvima s glumom i namenskom muzikom. Iako u par trenutaka na ivici
da zazvuči kao 'Čangalović peva narodne', briljirao je baš u tačkama
najbližim folku: s potmulom klavirskom pratnjom u sevdahu Što te nema
(sad kad smo Jadranki Stojaković potrebniji nego ona nama), i u
malovaroškoj Azra (R- Boban/G. Gunjak via Sead Memić Vajta). Bajagin
Plavi safir nije u Tragovima... jer izgleda još nije 'došao na pravu
meru', dok Te noći kad umrem pokazuje da je Bregović zalud 'od Tife
pravio pjevača, a od Alije - Alena', jer su njihovo vrečanje i
poseljačeni aranžmani zadugo zatrpali ovu pesmu. S druge
strane/dikcije, ovo veče bilo je i prikrivena svetkovina pokojnog
srpsko-hrvatskog jezika (Predin koristio i hrvatske prepeve svojih
radova), šarmantno ispomeranih naglasaka s prelivom slovenačkog, te
miraždžikom i šadrvanom na vr'.
Naoko lako 'spuštanje' hitova na 1 osnovni, pa još akustični
instrument, poslovično kaže '2-3 akorda na gitari', ali je bitno
drugačije za klavir = orkestar. Matija Dedić uz zavidnu džez-karijeru
i diskografiju, dokazan i albumima obrada (Arsenove, Džibonijeve,
božićne... pesme) i saradnjama s nizom pevača, iz ugla znalačkog,
nenametljivog pratioca uzletao je dovodeći Maglu (K. Metikoš/I. Krajač
via Josipa Lisac) na prag gospela, Balaševićevu tipično tamburašku
Priču o Vasi Ladačkom pod slapove romantičarskog pijanizma, a Zoranovu
Za šaku ljubavi usred tanga. No Predin je ovaj program uravnotežio
jednakim brojem sopstvenih pesama, ne samo LF-predvidivih (epski
Praslovan, evergrin Čakaj/Čekaj me) i opskurnih (Osoba A), nego i
pravim izazovima kakav je Matijin favorit Šta bi mi bez nas/Kaj bi mi
brez nas, jedina Zoranova na Tragovima... Bilo da je aranžman rešen
bas-kičmom uz sasvim malo ukrasa van tih uznemirujućih figura, ili
raskošnim džeziranim pasažima, Matija Dedić pružio je školske primere
za klavirsko obrađivanje dinamičnih rokerskih numera. Među vrhuncima
večeri tako su bili i LF-stariteti Naj ti poljub nariše ustnice, Pridi
k meni/O mladom studentu i udanoj ženi, nežna Lepa, ko ti pride/Ljepa,
dok me ljubiš, Inventura pune zrelosti, i nekada možda hermetične
Vse/Sve je tvoje i Ne mine niti dan/Vilenjak koje se rascvetavaju u
porodičnom ključu (kćeri, ocu). Potonju Zoran uživo obično posvećuje
prijateljima koje je poslednjih godina izgubio, a u Beogradu su u toj
najavi uz Glavana & Vrdoljaka, Boška Petrovića, rukometaša Iztoka Puca
i članovi EKV.
Elegantni tamni dvojac kome kormilar nije potreban osećajno je za Dan
žena ispunio Zadužbinu i posle 2 sata na bis je došla i Jesen u meni
(H. H. Hus), uzvratna poseta Akiju Rahimovskom i Parnom valjku koji su
istovremeno držali prvi od svojih 5 rasprodatih nastupa malo dalje, u
Sava centru.
|